Fiskalizacija i eRačuni za inozemne kupce (B2B i B2C)

U kontekstu poreznog i računovodstvenog sustava u Hrvatskoj često se postavlja pitanje kako se pravila fiskalizacije primjenjuju na prekogranične transakcije, odnosno na prodaju robe i usluga inozemnim kupcima. Budući da se sustav fiskalizacije primarno veže uz domaći promet i kontrolu izdavanja računa u Republici Hrvatskoj, važno je razlikovati situacije kada je kupac u Hrvatskoj i kada se radi o kupcu iz inozemstva. U tom smislu probat ćemo pojasniti granice primjene obveze fiskalizacije kod prodaje u inozemstvo odnosno pravila i obveze slanja takvog računa.

Razlika između domaćih i inozemnih računa (B2B i B2C)

Fiskalizacija se u Hrvatskoj u pravilu primjenjuje na promet u domaćem prometu, bilo prema krajnjim potrošačima (B2C), pravnim osobama (B2B) ili državnim institucijama (B2G).
Kod prodaje u inozemstvo i dalje se izdaje račun prema pravilima PDV-a (ovisno radi li se o EU, izvoz ili prijenos porezne obveze), ali sama obveza fiskalizacije ne primjenjuje se kao kod domaćih računa. U sustavu eRačuna naglasak ostaje na domaćim B2B transakcijama, dok inozemni B2B promet i dalje ostaje izvan obvezne fiskalizacije u RH sustavu.

Shodno tome - za inozemne B2B kupce se ne šalje eRačun (već se najčešće šalje pdf i to e-poštom), dok se u krajnjoj potrošnji (inozemni B2C kupci) račun fiskalizira - jer Zakon ne propisuje izuzeće od obveze fiskalizacije računa za račune koji se izdaju krajnjim potrošačima u inozemstvu, a prodaja proizvoda u krajnjoj potrošnji (kupcima građanima) podliježe obvezi fiskalizacije računa neovisno o tome obavlja li se isporuka proizvoda u Republici Hrvatskoj ili u inozemstvu. Prema tome, za prodaju proizvoda u krajnjoj potrošnji dužnost je provoditi postupak fiskalizacije računa propisan odredbama Zakona za sve račune bez obzira izdajemo li ih tuzemnim ili inozemnim kupcima.

Računi za inozemstvo

1. Standardni elementi
• ime/naziv, adresa i OIB izdavatelja
• podaci kupca (naziv, adresa, VAT ID ako je firma)
• datum izdavanja, dospijeća i broj računa
• opis usluge/robe
• iznos i valuta (najčešće EUR)
• način plaćanja
• identifikator osobe koja kreira račun
2. PDV
Ovisi kome se šalje račun:
• B2B (firma → firma u EU)
• Ako kupac ima valjani VAT ID → ne obračunava se PDV
• Navesti napomenu: “reverse charge” (prijenos porezne obveze)
• Obavezno provjeriti VAT ID (VIES sustav)
• B2C (firma → fizička osoba u EU)
• U pravilu potrebno je obračunati hrvatski PDV
• Iznimke postoje za digitalne usluge (OSS sustav)
• Izvan EU
• Najčešće bez PDV-a (izvoz usluga/robe)
• Navodi se odgovarajuća napomena o oslobođenju
3. Jezik i valuta
• Račun može biti na engleskom ili jeziku kupca
• Valuta može biti EUR ili druga, ali često treba prikazati i iznos u EUR
4. Dodatne napomene
• Kod prijenosa porezne obveze: navesti članak zakona / “reverse charge”
• IBAN i SWIFT/BIC za međunarodna plaćanja
• Rok plaćanja i način plaćanja

Ipak, i za pravila gore postoje iznimke koje svakako treba provjeriti sa nadležnom ispostavom Porezne uprave ili knjigovodstvom. Kao kod prodaje na daljinu unutar EU osobama koje nisu porezni obveznici ili kod obračunavanja PDV-a, ima situacija kada može biti relevantna i porezna stopa države u kojoj se vrši potrošnja. Provjerite detaljnije i točnije za Vaše specifične scenarije izdavanja računa.

Inozemni računi u Relagu – brzo, jednostavno i automatizirano

Kod nas u Relago sustavu – slanje inozemnih računa je brzo i jednostavno!
Osim što u Relago sustavu imamo moguć odabir više valuta (automatska konverzija) te mogućnost odabira jezika samog dokumenta (automatski prijevod) – inozemni račun je gotov u trenu jer ga se ne šalje kao eRačun već samim unosom potrebnih informacija u inozemni račun, šaljemo ga kao pdf dokument i to najčešće na mail tj. e-poštom.

Štoviše – radom u Relago aplikaciji Računi – prepoznavanje inozemnog računa je automatizirano te se slanje eračuna, niti fiskalizacije niti ne nudi za takove račune.
Isprobajte već danas!