Dnevnice u 2019.-oj godini (i trošak prijevoza)

Današnji post obraća pozornost na dnevnice, za što su namijenjene i kako se koriste a poseban je naglasak na prijevozne troškove koji su „pokriveni“ dnevnicama, koji se mogu refundirati djelatnicima i na one koji ne mogu. Pa krenimo.

Definicija dnevnica

„Dnevnice za službena putovanja u zemlji i inozemstvu jesu naknade za pokriće izdataka prehrane, pića i prijevoza u mjestu u koje je radnik upućen na službeno putovanje i to iz mjesta u kojemu je mjesto rada ili iz mjesta prebivališta/uobičajenog boravišta radnika koji se upućuje na službeno putovanje u drugo mjesto (osim u mjesto u kojemu ima prebivalište ili uobičajeno boravište), a udaljenosti najmanje 30 kilometara.“

Ukratko: Ako ideš iz mjesta prebivališta/rada u neko drugo mjesto (minimalno 30 km dalje) na službeni put imat ćeš povećane troškove prehrane, pića i prijevoza u tom drugom mjestu. Jasno, nisi u svom uobičajenom mjestu (doma ili na mjestu rada) pa će te „život“ koštati više.
Poslodavac (onaj radi kojeg si se uputio na taj put) ti može namiriti te troškove - dnevnicama.
Tu je sve relativno jednostavno.

Prijevoz u mjestu službenog putovanja

Tu se sada priča malo komplicira.

Ponovimo da su „dnevnice naknada za pokriće izdataka prijevoza u mjestu gdje je djelatnik…“, no pravilnik (po novom) definira i kako se prijevoz u prvom dolasku u odredište ne podmiruje dnevnicom tj. poslodavac treba djelatniku platiti taj trošak. Isto vrijedi u zadnjem odlasku iz odredišta.

Uzmimo primjer puta sa slijedećim etapama (na kojem će nam sve biti jasnije):
1. Let avionom do aerodroma odredišnog mjestu
2. Put vlakom do hotela u odredišnom mjestu
3. Vožnja tramvajem/busom/taksijem (javnim prijevozom) u odredišnom mjestu (nakon što sam već smješten u hotelu)
4. Put vlakom do aerodroma u odlasku prema mjestu prebivališta/posla
5. Let avionom do mjesta prebivališta/posla

Točke 1. i 5., ali i 2. i 4. mi poslodavac treba platiti, to je moj prijevoz do odredišta. Ako ja platim točku 2. ili 4. (npr. vlak/bus/tramvaj) od aerodroma do hotela ili mjesta sastanka – poslodavac mi to treba refundirati.

Tu dolazimo do druge vrste prijevoza, onoga po odredištu.
Ako po mjestu odredišta koristim bilo koji prijevoz a nije da dolazim u odredište ili odlazim iz njega (točka 3. gore) – za to su predviđene dnevnice. Znači, poslodavac mi za javni prijevoz u odredištu (a nije u dolasku ili odlasku u ili iz tog odredišta) ne refundira novce, novac koji dobivam za dnevnice je namijenjen za to.

Evo primjera: došao sam u smještaj na odredištu, prespavao u hotelu i sutra se vozim autobusom unutar tog odredišta na sastanak. Taj put mi se plaća iz dnevnice i za njega nemam pravo dobiti refundaciju troška.
Ako istim busom idem prema aerodromu na povratku kući (ili prema slijedećem odredištu na putu) – onda mi trošak tog prijevoza mora platiti poslodavac. Ili platim ja pa mi poslodavac kasnije refundira po ispravno ispunjenom i obračunatom putnom nalogu.

Ukratko o prijevozu na službenom putu

Iz perspektive namirivanja troškova prijevoza na poslovnom putu, poslodavac (koji me šalje na put) bi trebao platiti trošak:
- mog dolaska u mjesto poslovnog puta (npr. do smještaja ili hotela),
- mog odlaska iz mjesta poslovnog puta prema kući/mjestu rada/slijedećem odredištu.
Za sve ostale troškove prijevoza je zadužena dnevnica tj. taj se iznos ne može refundirati djelatniku…

Otvorena pitanja i nelogičnosti

Sa pravom neki uspoređuju ovu situaciju sa situacijom ako sam izaslan sa službenim autom.
U tom slučaju mi je poslodavac platio sve faze putovanja (svih 5 etapa iz ranijeg primjera).
Da sam na isti put poslan autobusom, imao bih dosta troška po odredištu koji bi mi se namirio iz moje neoporezive dnevnice, bez da mi se refundira.
U oba slučaja sam došao obaviti posao za poslodavca, a ako nemam osiguran automobil, ovako me se „kažnjava“?

Što sa taksijem?
Za taksi se podrazumijeva kao da ste koristili javni gradski prijevoz.

A ako Vas interesira raniji post sa primjerom obračuna putnog naloga, potražite ga ovdje.